Prije razvoja tehnika računalne vizualizacije, arhitekti su se oslanjali na ručno crtane skice, fizičke modele i druge tradicionalne metode za prezentaciju svojih projekata. U 1950-ima, razvoj prve 3D računalne grafike postavio je temelje korištenja računala u arhitektonskoj vizualizaciji. S 1960-ima, razvijen je prvi softver za 3D računalno potpomognuto projektiranje (CAD), omogućavajući stvaranje digitalnih modela.
1970-e donose prve hardverske inovacije za 3D računalnu grafiku, što rezultira realističnijim vizualizacijama. U 1980-ima, računalne tehnike postaju pristupačnije, čime se raširuje korištenje računala u arhitektonskoj vizualizaciji. 1990-e donose daljnji napredak u softveru i hardveru za 3D modeliranje, omogućujući stvaranje realističnijih i interaktivnijih vizualizacija.
U 2000-ima, počinje se koristiti virtualna stvarnost (VR) i proširena stvarnost (AR) u arhitektonskoj vizualizaciji. Kroz ovu dekadu, upotreba renderiranja u stvarnom vremenu i drugih naprednih tehnika vizualizacije postaje češća, rezultirajući vrlo detaljnim i realističnim vizualizacijama u stvarnom vremenu. Danas, arhitektonska vizualizacija je sastavni dio procesa projektiranja i nastavlja se razvijati s novim tehnologijama.
Photo by T. L. A. projekt d.o.o.
